Tuesday, April 6, 2021

Propast pjesnikove Kuće



Gledala sam

stvari svijeta;

da je sve to san,

govori poeta.



Kao da će uvijek biti,

reče netko iz nutrine;

nikad prestat suze liti

pa se liju od rutine.



Svi u Kući bojahu se smaka,

da će, eto, brzo doći

i da neće izići iz mraka,

govorahu usred noći.



Jedno sitno zrno vjere

traži Tebe, Boga lijeka

i nalazi masline i jele,

stvarnost Križa prijeka.



I, na kraju, nisu propali,

ali sjećanja postoje.

Nikad nisu ljubit znali,

govori mi srce moje.

05.04.2021. 20:53 

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts