Gledala sam
stvari svijeta;
da je sve to san,
govori poeta.
Kao da će uvijek biti,
reče netko iz nutrine;
nikad prestat suze liti
pa se liju od rutine.
Svi u Kući bojahu se smaka,
da će, eto, brzo doći
i da neće izići iz mraka,
govorahu usred noći.
Jedno sitno zrno vjere
traži Tebe, Boga lijeka
i nalazi masline i jele,
stvarnost Križa prijeka.
I, na kraju, nisu propali,
ali sjećanja postoje.
Nikad nisu ljubit znali,
govori mi srce moje.
05.04.2021. 20:53
No comments:
Post a Comment
just do it