Oslonac

 

Gospodin Bog naš jest Duh.

Naš Bog je nevidljiv, neopipljiv, nedodirljiv, bezgranično širok, beskrajnih dubina i visina, ali nemjerljiv i neuhvatljiv, nije podložan materiji i tjelesnosti, ima svoju vlastitu volju, intelekt koji je razborit i savršeno je pravedan.

Bog može, jer je Duh neizmjeran, jer je Duh svakoga duha i Duh nad duhovima, stvarati materijalno iz svoje duhovnosti, može stvoriti i stvara duh i materiju, procese duhovne i materijalne; može od duha stvoriti tijelo, a tijelo i materiju može vratiti ili postaviti u duhovno stanje, u stanje duha i duhovnosti.

Bog od sebe i svojega stvara sve drugo, stvara neprekidno, stvara jedinstveno i neizmjerno, stvara sve vječno što je vječno jer Bog je vječan i nije podložan vremenitosti; Bog stvara vrijeme i vremenitost te može, jer Bog je vječan, poništiti vrijeme, prestati održavati sve ono što stvara i čime upravlja, može bilo kada i bilo gdje promijeniti način ili smjer djelovanja.

Bog najjače djeluje na području duha i duhovnosti, na području svoje ili ljudske volje. Iz toga Božjega djelovanja izvire pokret, bilo koja radnja ili proces, događaj ili ljudsko djelovanje.

To je naš Bog koji nas je stvorio, koji nas je imenom pozvao u život, koji nas je oblikovao, koji je stvorio nebo i zemlju i koji je stvorio sve zakonitosti ovoga svijeta i sve zakonitosti za čovjeka koje čovjek o sebi, kao i o svijetu, neprekidno iznova otkriva i istražuje.

Bog nam dade zakone prirode, materije, procesa i promjena vremena, potrese, poplave, zemaljske i duhovne, nevidljive kataklizme. Po tim zakonima kojima se sve uređuje ljudi se ravnaju u svojim planovima i razmatranju života te razmišljanju o sebi i drugima.

Duh nije podložan zakonitostima, može se ponašati po nekom slijedu uzroka i posljedica, ali ne može se ugurati ni u kakav zakon. Duh nije predvidljiv, ali može se i predvidjeti po sili vjerojatnosti koja i nije neki zakon. Nečije ponašanje se može očekivati kao mogućnost, ali mogućnosti duha su bezbrojne, ljudskoga duha, a naročito Božjega.

Ono što je stvarno jest ono što se zaista događa, a ono što je stvarno jesu te bezbrojne mogućnosti duha po kojemu se materija ravna. Neko tijelo ili materija ima mogućnost da se uništi, ima mogućnost da se otkotrlja kao kamen, ima mogućnost da se spotakne i padne, ima mogućnost da ga odnese vihor, ima mogućnost da dugo ostane u istom položaju na istome mjestu, ima mogućnost koja se očituje često i neprekidno, ali i puno više mogućnosti da se očituje na druge i drugačije načine nego što se najčešće očituje. Tako su i čuda moguća u ljudskim srcima koja su navikla na uvijek iste zakonitosti pa, kada se dogodi nešto što se prije nije događalo, dolazi u srcima ljudi do nevjerice i čuđenja.

Naš Bog, koji je Duh nad duhovima, jest Istina.

Njegova Riječ je vječna, sigurna, stvarna, točna, istinita.

Riječ Boga je jedini čvrsti oslonac za duhove i materiju, jedini zakon koji nema granica, jedina zakonitost je ona koja nastaje od Božje stvaralačke Riječi.

Bog stvara i tada kada ne stvara, kada dopušta, primjerice, kamenu da se otkotrlja u provaliju ili da se zaustavi pokraj neke male prepreke do provalije.

Naš Bog upravlja svojom voljom svime i to čini govorom. Ako, na primjer, kaže kamenu da se kotrlja, kamen će se kotrljati, a ako Bog kaže neka dijete ugrabi kotrljajući kamen, dijete će kamen ugrabiti.

Na taj način Bog upravlja anđelima i ljudima, prirodom i stvarima, događajima i stanjima.

„Ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama (Rim 8,10-11).”

Bog naš je udahnuo čovjeku svoj dah, ljudsku dušu i ljudski duh.

Bog je nastanio sve ljude u sebi. Oblikovao je svakoga od nas već u začetku naših začetaka.

Bog je taj koji nam dopušta da se ravnamo po svojoj volji koja jest u našem duhu.

Bog nam se objavio i dao nam Zakon kako bismo vjerovali u Boga, u Riječ Boga. Jer naša ljudska vjera i povjerenje ima jedini čvrsti oslonac, kao što to ima i sve drugo i svi drugi, u Riječi Boga. A kada naša vjera ima oslonac koji je vječan, tada i naš duh ima svoj čvrsti oslonac te može upravljati sobom, svojim tijelom i gospodariti zemljom na svoj način. Sve dok ne kaže Bog drugačije.

Bog je rekao da čvrsto vjerujemo u Zakon, objavio nam se savršeno u svojoj Riječi koja je Isus Krist, Kruh koji je s neba sišao.

Po vjeri, koja stanuje u duhu i izvire iz duha, blagujemo Riječ i Zakon, Tijelo i Krv, ali i Dušu i Božanstvo Isusa Krista, Sina Očevoga, u Duhu Svetom koji jest u duhu vjere naše, u našem duhu.

Po našoj vjeri u Boga možemo Boga vidjeti, opipati, dodirnuti, upoznati, doživjeti, zavoljeti. Nikako drugačije, drugih mogućnosti za spas čovjeka nema jer čovjek je posrnuo u grijeh čija je posljedica smrt u Bogu koji je pravedan uvijek i prema svima i prema svemu.

Upravo zbog pravednosti Božje Riječ je postala Čovjekom, jednim od nas.

„Krist jednom umrije za grijehe, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. On, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile (1 Pt 3,18-22).”

Bog nam je dao svoju Riječ, svoga Sina da pogine za naše grijehe i obeskrijepi našu smrt. Bog Otac nam je dao svoju pravednost jer smo je mi izgubili kad je Bog stvorio i anđele, i nebo, i zemlju, i čovjeka, i Adama, i Evu. Anđeo svjetla sa svojom vojskom pade od ljubomore i zavisti u provaliju, ali i on je duh, zloduh koji obilazi svijetom na propast ljudskih duša.

Pravednost Boga našega zahtijeva zadovoljštinu.

Riječ Boga daje tu zadovoljštinu Bogu koji nas neizmjerno ljubi, ljubi nas potpuno i do kraja, do smrti na križu. I mi Ga ubijamo svojim grijesima koji cvatu u nevjeri, u našem duhu.

Zar i naša pravednost ne zahtijeva zadovoljštinu da poginemo zauvijek zbog naših grijeha?

22.04.2021. 09:52

„Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla;i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

Pisano je u Prorocima:Svi će biti učenici Božji.Tko god čuje od Oca i pouči se,dolazi k meni.

Ne da bi tko vidio Oca,doli onaj koji je kod Boga;on je vidio Oca.

Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.

Ja sam kruh života.

Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede,ne umre.

Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.Tko bude jeo od ovoga kruha,živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje— za život svijeta (Iv 6,44-51).”