Tamnoj večeri
oblačna svoda
obilazi dveri
sluškinja broda,
a sunce opeče
njegova jedra,
obuzme ga žešće
u zalazna njedra.
Ona ih gleda,
srce si grije
i misli poreda
gdje svjetlo se krije
po dolasku noći.
Hladna li mraka!
Tu neće pomoći
molitva svaka,
zaziv prebrzi
na pola riječi.
Ona do srži
srce ne liječi.
Ah, i to vrijeme
traži si pravo
posijati sjeme
na nebo plavo.
Gusta već tmina
na vjeđe pada,
u grudima tinja
sunčana nada.
Možda već sutra
vjetar donese
ta proljetna jutra
i dušu zanese,
ugrije ljude,
zemlju i more,
zapali sprude
da molitve gore.
11.04.2021. 20:50
No comments:
Post a Comment
just do it