Za sve cure i mladiće

 

Sjećam se još prvoj ljubavi te priče

koju svi su mladi znali, a i stari.

Sada neka čudna, nova priča niče:

„To je samo san o kojem nitko više sad ne mari”.

Mi smo susretali jedno drugo često,

više puta rastanci su bili tema

jer za rastanak je susret bio mjesto,

jer je slatka ljubav koje nema.

Za sve cure i mladiće

koji jesen uopće ne trpe,

evo, meni jesen moja sviće,

moje vene plodove joj crpe

iz tih prolaznosti vremena i svega,

iz tih jednokratnih osmijeha i poljubaca.

Sad još više kao žena ljubim njega,

kao čovjeka me u svu sreću baca

jer je duša tako čista stanja

da ni danas nema njemu para

još od onih ranih, mladih dana

kad je predao mi od svog srca žara

i kada je procvjetalo bilje

poput svibanjskih svih pupoljaka,

krhkih, varljivih, bez žile.

Evo, sada kao trajnica od sijedih uvojaka.

Bio je još ovdje, pokraj mene,

da mi kaže da nam nema žala

i da neće otići iz uspomene

koju s punim srcem oduvijek sam tkala.

Zato pjevam jeseni još dok je rano,

dok još ima mladost vremena za to

da u sjemenkama vidi drvo razlistano,

da izbjegne lažni zanos, svako zlo.

Jer u snovima se nikada ne živi

već u Isusovim njedrima,

jer se Bogu svome neprekidno divi

što upravlja svim životnim jedrima.

18.04.2021. 21:41