Monday, April 12, 2021

Euharistijski glas

 



Svete mise, važni momenti,

sve me to veže za uspomene

što nose ih, prve, sentimenti;

po zvuku tome uzburkane vene.



I pjevaju bajno gradska zvona

o čistom tom glasu od vjetra i duha,

skidaju redom ohole s trona

jer nitko drugi nema tog ruha.



I govore zvona nadahnuta

sve dok ne stignu kasni sati

i jeka im ode netaknuta

ravno do srca gdje žele stati.



Poravnavam svijeću odjecima,

a ona odražava sjene na zidu

po mjeri daha što mi ga prima,

pojačava sluh staračkom vidu,



podno Raspela da moliti mogu.

Radosno kliče duša mi Spasu

i, u toj pohvali jedinom Bogu,

pripovijedam onome istom glasu.



Pričam o ljubavi, o sluhu mi blaženu;

sami smo: Janje, ti i sveti nam puk.

To ne vidje nikada svijet u svom traženju!

Da budemo jedno, prestaje muk.



Inspiracija dolazi, nebesko nadahnuće

i moram reći tom vremenu jasno

da samo o Ljubavi nastaje uzdignuće,

da samo o Križu živi se časno.



Ljubiš li nekog siromaha duhom,

mračni ti križ nebu je bijeli odraz;

besmrtnost ulazi glasom i naukom,

to je tvoj čas kada umivaš obraz.



Taj čas je tvoja zemaljska plodnost,

on je duhovno tlo hrama tvoga,

tijela ti od kojega nastaje nova rodnost

po kojoj uđeš u dušu slavnoga Boga.

12.04.2021. 00:47

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts