Toga dana kad je pjesma krenula u meni,
proljeće je procvalo u tami mog života.
To je bilo Tvoje pohođenje, Kriste, ovoj ženi
kojoj si otvorio Ti vrata nebeskih divota.
Tad je srce propjevalo, nestala je tama
i grčevita je, duga borba zadobila kraj.
Duša već je spoznala da više nije sama,
nekako je ugledala svjetlo, otvoreni raj.
Iza riječi Boga stajala je anđeoska stijena,
hridina od ljubavi što okove ruši.
Dosljedno je nastupila ta životna mijena,
vjetar odnio je nepovratu sve rane na duši.
Ne bijah ni svjesna što mi se događa,
da od anđela čuvara pijem Tvoje Krvi,
da mi se od prošlih dana vječan život rađa
i da mojim tijelom Tvoje Tijelo vrvi.
Jedan jedini je čas na ovom tužnom svijetu
kada spasio si život moj i vremensku crtu:
Ti si bio Prorok ljubavi i Muke, ubijen u letu
što je započeo u tom Getsemanskom vrtu.
Promijenio si ljude, čitav svemir, Kriste,
daj da propjevaju sve tragične strasti
što zaslužile su kaznu Tvoje pravde čiste.
Nek Te svaka duša hvali, nek Te časti
jer Ti izgoniš sve zloduhe na ovoj ledini
što ih još sa sobom nose naši geni.
Da se Milost očituje Ti upravljaš jedini,
zato puk Te za sve moli „Smiluj se meni”.
02.04.2021. 10:03
No comments:
Post a Comment
just do it