Maslinske grane

Maslinske se grane svijaju
od nebesa sve do tla,
a tišine mukle srcem sviraju
rekvijem za žive, počinak od zla.

Spustilo se čvrsto, sitno lišće
sve po mekoj stazi i kaldrmi lijepoj,
i po uzbrdici gdje se Boga išće;
Ave Jesu, zbogom rulji slijepoj. 

Maslinove grančice i sada
tu, u mojoj sobi, liježu od težine;
srce Boga slavi kao živa nada
jer od mrtvih nema te svježine.

Oštro, sitno lišće tabane Mu žari,
a gaziti se mora i mrijeti se hoće
da se onaj vječni san ostvari,
da se riješi živalj te svete suhoće

pa da s Njime svi zajedno mremo
s pjesmom hvale i s vijencima slave
jer mi, živi, znamo kamo idemo.
Duh Mu kliče: Ave, vjerni, ave!

I dok Maslinske se grane lome,
naš su počinak svi sveti stolovi
da nas braća izdajnički zgrome,
da nas snađu muke i bolovi.

Zbogom, braćo nevjerna i mila,
za vas mole srca u tišini,
vi ste miljenici svetog bila
koje prašta sve u tmini,

ali niste radošću i slavom orosili.
Živ je samo slavljenik na Večeri,
uzvanik odjeven u to ruho i u sili
kakvu nose sveti na nebeske dveri.
‎Nedjelja Muke Gospodnje, 
‎25. ‎ožujka ‎2018. 15:44:54