Bijela Katedrala

Sjajem sunca satkali su nježno zdanje
od pretvrda, od neslomljivoga kama;
svetim nadahnućem načiniše najtanje
što svodu pjeva koji dostojna je rama.

Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,
kaplja vode života za putnikovu dušu,
smjernica za ulaz svadbenome plesu
ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.

I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,
putokaz je svakom žednu da još više žeđa
i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada
na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.

Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,
anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom
da pronađem ulaz od konkretna doticaja
prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,

tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,
sa svim milostima koje iznutra se dijele;
i da malo bolje vidim njene mističnosti,
da doživim neznane korale Katedrale bijele.
‎srijeda, ‎2. ‎svibnja ‎2018. 07:58:04