Kada opet budem sama,
kad se opet preda mnom pokažu
tornjevi ti koji nebo paraju
kao da je u visini tama
predvečerja kojem se polažu
molitve što nebom šaraju,
tada sjetit ću se naše tajne male
kad sam od tebe ja odlazila
pa ti prišapnula 'Do viđenja';
tad su ruke tvoje meni snagu dale,
tad sam oko tvoje zapazila
presijavajućeg uzvišenja,
slavnu tvoju na pećini Baziliku.
Slatka, skromna djevojčice mila,
iz tebe izraste sunce što se klanja
i grad Lourdes je nalik tvome liku
koja toliko si mnogo prepatila
da ti čak i ono u tebi još sanja.
Pozdravljam te, Bernardice svijeta,
i još jednom opet molim za te,
za sve ono što si htjela postati.
Čuvaj djecu moju velikoga leta,
poniznost i skromnost da ti shvate,
veličinu koja ne može u sunce stati.
utorak, 10. travnja 2018. 20:50:24
No comments:
Post a Comment
just do it