Prvi dan Poezije

Kad su mi rekli da ispod naslovnice
postoji čitav svijet foruma i komentara,
sjetih se svoje matične bolnice:
tamo se forum na forum stvara,

tamo se apsolviraju i bela, i ekonomija,
i Sokrat, i seks, i namjerni post;
tamo politika postaje anatomija,
a šara od dijagnoze postaje most

u bolje sutra, i jučer, još kvalitetnije
od resocijalizacije pacijenta
jer ne znaš da li je bolje ili štetnije
svjesnije izigravati tajnog agenta.

U novoj socijali važna je tražilica
i da si što je moguće više na vrhu
pa ne gledam uopće ispod lica
jer moglo bi kopanje načiniti strku.

Tako sam, eto, postala poetesom
koja na sebi nosi proljeće nad proljećima
kao preskupo cvijeće nad lijesom;
sad znam, to je Dan poezije već stoljećima.

Kada je moja maska postala hit,
nisam dostigla nikada prije otkriti
nego samo sam istraživala svoju bit
bez namjere bilo što ozbiljno kriti.

Ali evo, svi bilježimo neke stihove,
a nismo svi psihijatrijski slučajevi;
kad pitaš pjesnike za tajne njihove,
vele dar mi donose vatreni zmajevi

i uglavnom ne znamo zašto smo to.
Poezija je put u besmrtnost,
znaju oni što izgledaju lukavo,
a stvarno su samo progutali kost.
21.03.2017. 08:22