Jedna čvrsta stavka među mnogim stavkama i postavkama promišljanja o današnjem svijetu i čovječanstvu gdje je sve nestalno i relativno i gdje svi ne vidimo izlaza iz općega ratovanja, korupcije i fatalnih razlika bogatih i siromašnih jest činjenica da još uvijek postoje ljudi koji si mogu priuštiti kvalitetno obrazovanje, koji si to zaista i omoguće te napreduju u svom zvanju, a potom i dolaze u kontakt sa sličnima. Pri tome mislim na istinske humanitarce koji se samostalno odlučuju za požrtvovan život u neprekidnom nadograđivanju svojih stručnih sposobnosti, koji se klone korupcije, medijaštva i gospodarske konkurencije pa rijetko šira javnost čuje o njihovim naporima i uspjesima. Da nema tih ljudi i grupacija, ne bi svijeta bilo.
Stručni krugovi, koji postoje radi znanosti i koji se ne bave istraživanjima po narudžbi već u dobrotvorne svrhe i s najplemenitijim nakanama, vjerojatno nisu odveć popularni, ali, koliko se sjećam, čuvaju tradicionalna nasljeđa i temelje se na istinskim vrijednostima te ih usavršavaju.
Bilo da su fizičari, logičari, informatičari ili liječnici, u svakom slučaju su sjeme naše bolje zajedničke budućnosti i čuvari svega najboljega ove civilizacije, tihi branitelji čovječanstva od propasti u neredu i postojani branitelji čovjeka od čovjeka samoga.
Usuđujem se čak reći da su i oni moderni mučenici koji često stradavaju, čak se i za čitava svojega života hrvaju s najrazličitijim preprekama o kojima mogu samo pretpostavljati da su teške i da su preteške zapreke za širenje općeg obrazovanja u svijetu jer manjak obrazovanja je zapravo jedna od najtežih i veoma tragičnih stavki danas i nije u modi, čak nije suvremeno.
Nedavno sam naišla na ogroman plakat na kojem se nešto oglašavalo velikim slovima kojima su istaknuli najtežu moguću opću laž dok je na dnu plakata sitnim slovima pisalo tko i što se oglašava; tipična antihumana propaganda, klasičan način da vam se ureže diskretno u memoriju i da to upamtite kao stabilnu tvrdnju i gradite na njoj svoje životne principe i odete pravo u pakao jer tko gradi na jednoj lažnoj tvrdnji svoj život, taj nije plodan, taj se sigurno može nazvati izgubljenom dušom. Naravno da tu laž neću napisati kako je bila napisana nego ću je okrenuti u ispravnu tvrdnju i pozitivan izražaj: nema toga cilja ni za koga u životu i niti u kojim okolnostima koji bi bio opravdanje za naše čine ako nisu u najboljoj namjeri i ako su negativni. Cilj ne opravdava sredstva.
Nikada, nigdje, ni u kojem slučaju cilj ne opravdava sredstva.
23.03.2017. 02:46
No comments:
Post a Comment
just do it