Slavljenik

Prolaziš li često onom ulicom kraj Centra,
najmanjom od svih i tako strmom,
po kojoj se stari Beskućnik pentra;
svakog dana tamo sjedi, sakriven je grmom,

tada znaj da se nalaziš na svetom tlu.
To je stoga što Bog tamo daje život Siromahu.
I makar često zalaziš u Stolnu crkvu,
makar daješ kunu nekome prosjaku,

makar dobro znaš sve čemu služi,
onog Siromaha nećeš prepoznati
jer je Slavljeniku život sav od tvoga duži,
jer mu glad ne voli niti jesti dati.

Sasvim je svejedno što je od ljiljana slađi, 
sasvim je bez veze što odijelo ima
i što stope nove nosi jer je od leptira mlađi
i zato što još manje od vrabaca prima.

Svejedno ti je gdje je jer se dobro krije
neuglednim pogledom i vapajem Bogu;
ne želi pokazati da se duša njemu smije,
a ni srodne duše gledat ga ne mogu

jer u zjenama mu plamti sav njegov sjaj.
Nebesnik se prepoznaje u pogledu tome,
ali ako tražiš samo oči, izgubit ćeš, znaj,
priliku za susret u mrtvljenju svome.

Naravno, kosa mu je srebrnkasto-pepeljasta;
to je samo danas jer iz neba viju slavlja
što su namijenjena onom koj' od praha nasta
i koji se za još puno obrata pripravlja.

Slavljenik će vječni opet blagovati od Evanđelja
iako je nepismeni stvor još od rođenja
i ne čuje dobro, ne zna što je ljudska želja,
gdje bi gostiti se postom sred silna ordenja

i svih strašnih znakova za glad i nemrs.
Sit je svega, samo Kristom napunja se sveđa,
danas više nego jednom jer je nemušt,
jer mu samo se od Tijela podiže ka nebu vjeđa

pa mu suzni obrazi se peru,
pa se sav u takvoj gozbi on umiva
da pročisti jače svoju vjeru
u kojoj Gospodin Isus mu uživa,

njegov Kralj svih kraljeva od siromaštva
koji nose kostrijet pokajanja samo jedan dan.
Slavljenik se rijetko stidi svoga neimaštva
jer bez njega sretno, dugo živi kao da je vječan.

Danas slavlje događa se, kako nam i rekoše,
i na nebeskom i na ovom svetom tlu.
S nogu skidaju svi stope što ih stekoše,
klanjaju se Slavljeniku u Gorućem grmu.
01.03.2017. 02:55