Melankolija

Moje neko drugo "ja"
budi se kao pjesnička sjeta,
kao poznati dodir i ljepota;
to je melankolija,
bliska podanica ljubavnog osjeta,
tuga što dolazi kao pratilja života.

Melankolija ima sposobnost
biti najbolja družbenica
i često se duša za nju i olako veže
kada se gubi osobnost,
ili dobije odbijenica;
u velike dubine duše ona seže.

Često je nalazim na tom portalu,
od okupljenih na jedno mjesto;
možda je zarazna
ili nosi onu iskru malu
koja pjesnike zapali prečesto.
Sigurno nije prazna

jer se uvijek pojavi i kopka
tamo gdje smo sakriveni,
sigurni i zaštićeni,
kao uspomena i kao klopka.
Od nje kao da smo saliveni,
i njome smo, izgleda, zasićeni.

Ali, gledaj, zar nije prelijepa
jer nastaje od duše koja ljubi,
od ljubavi što je nestala?
Ta ljubav više nije onako slijepa,
jer spoznaje i vidi kada gubi, 
jer nije nikada prestala.
22.03.2017. 02:25