Proslavljenje tijela Kristova

Isus se već od svog ulaska u svijet spremao žrtvovati, Bog Otac Mu je "pripremio tijelo" (Poslanica Hebrejima 10,5), a najzad nas je Isus "prinosom svoga tijela jednom zauvijek posvetio (Heb 10,10)".

Misterij se nije završio s tjelesnom Isusovom smrću: on se dovršio Njegovim uskrsnućem. U izvještajima o ukazanjima evanđelisti naglašavaju da je tijelo Krista uskrsloga i te kako stvarno:

Evanđelje po Luki, glava 24, redak 39-43
39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
40Rekavši to, pokaza im ruke i noge. 41I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« 42Oni mu pruže komad pečene ribe. 43On uzme i pred njima pojede.

Evanđelje po Ivanu, glava 20, redak 26-29
26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«
27Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« 28Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« 29Reče mu Isus:
»Budući da si me vidio, povjerovao si.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«.

I ne samo da je tijelo Isusa uskrsloga stvarno nego više nije podložno istim uvjetima života kao prije Muke:

Evanđelje po Ivanu, glava 20, redak 19-20
19
Ukazanje učenicima
(Mt 28, 16–20; Mk 16, 14–18; Lk 24, 36–49)
I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.


To više nije "tijelo zemaljsko (psihičko)", to je "slavno tijelo", "duhovno tijelo":

Prva Poslanica svetoga Pavla apostola Korinćanima, glava 15, redak 39-49
39Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje. 40Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih. 41Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju. 42Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; 43sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; 44sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno.
Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. 45Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. 46Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. 47Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. 48Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. 49I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

Poslanica svetoga Pavla apostola Filipljanima, glava3, redak 20-21
 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: 21snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.


Time se bjelodano očituje sveti smisao Isusova tijela u novoj Božjoj ekonomiji spasenja čovjeka što je otpočela utjelovljenje, rođenjem i krštenjem na Jordanu: nakon što je uništeno i nakon tri dana opet sagrađeno, to je tijelo zamijenilo stari hram kao znak Božje prisutnosti među ljudima:

Evanđelje po Ivanu, glava 2, redak 18-22
18Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« 19Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« 20Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« 21No on je govorio o hramu svoga tijela. 22Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.



Euharistijsko iskustvo Crkve koje ostaje spomen-činom i sjećanjem Kristove smrti je obred u svjetlu uskrsnuća kojim je Kristovo tijelo postalo "životvorni duh"; ono je usmjereno u posljednje trenutke i poslije jer najavljuje povratak Gospodinov i poziva nas da ga očekujemo:

Prva Poslanica svetoga Pavla apostola Korinćanima, glava 11, redak 24-26
24zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« 25Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« 26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. 

Također i 1 Kor, 15,45-46
 45Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. 46Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.

Prema tomu, Crkva tim obredom doživljava iskustvo posebne naravi:
"zajedništvo Tijela Kristova" omogućuje joj da ponovo proživljava sve bitne vidove misterija spasenja (Dufour 1349). 31.03.2017. 16:48