Uvijek mislim, sve sam rekla,
sve sam svijetu ovome objavila,
pri tom spoznaje sam mnoge stekla,
grijehe stare na dugo sam ostavila.
Naviještati Te znači sebe upoznati,
sebe naći pokraj Izlaska u pustinju,
pokraj Stijene što će vodu dati,
pokraj Proroka što za Tebe se upinju.
Reći ljudima za Tebe, znači sebe ozdraviti
krhkom vjerom, čitanjem i proučavanjem
spasa kojega si htio za nas postaviti,
koji neumitno stiže s poučavanjem.
Ti si pobijedio svijet, ja sam Tvoja pobjeda,
ja sam čudo Tvoje hodajuće
koje nosi za Te mnoštvo onih objeda
koje pratit će nas u buduće.
Ja sam križ Tvoj, sladak, težak i pun krvi,
Krvi Svete bez koje nam nema znanja,
bez koje nam žrvanj svijeta život mrvi
i koja je roditeljica uzdanja
u sva Tvoja djela spasiteljska
što se jednoj duši bez prestanka zbivaju.
Ja sam Tvoja ruka prijateljska,
kraljevstvo Nebesko s kojega izbivaju.
Mi smo često kao jedna duša, jedan duh,
mi smo savez vječni, neprolazni pakt,
zajedništvo ljubavi i sveprisutni gorki kruh;
mi smo kao metronomi koji udaraju takt.
Ti si Bog , a ja sam sluga beskorisni,
Ti si Stvoritelj moj, a ja sasvim nešto drugo;
Ti si Spasitelj mi pa mi riječ utisni
da Te čujem kad mi kažeš: valjaš, slugo.
Da se nekako sa svojom biti sastanem
koja samo Tebe u noćima traži,
da pred Tebe sva ovakva ipak stanem,
da Ti kažem da si mi najdraži.
29.03.2017. 07:10
No comments:
Post a Comment
just do it