Moj put

Onog dana kad je otišao, ja sam znala
da mi ništa drugo nije mogao učiniti.
Od sve radosti i sreće, tada sva sam pjevala
jer moj dragi nikad nije znao hiniti

da me ljubi radi Vina prevelika i preslatka,
radi svoje posvećenosti za Milosrdna;
samo stoga što je takva Ljubav vječna i žeđ kratka,
on je mene vidio i oteo me za života budna.

Ali sada, kad sam čula da i ja bih morala otići,
sada tek je darovao sve mi dostojanstvo, 
poredio me samim sobom, povjerio da ja mogu stići
u to njegovo prostranstvo.

Ona nedavnoga časa kad se uvjerio
da sam odrasla i zrela kao najdraži mu sin,
ja se sjetih: tada me je šutke odmjerio,
davnih dana; u početku nad nama je pao klin.

Potajno sam tražila od Boga da me kuša
jer je bila prevelika vika na sva moja djela.
Našao se sličan meni koji gledajući sluša,
koji čuje baš sve ono što bi jedna mrtva duša htjela.

Sada znam, i tada sam dobro znala, o čemu se radi
među nama koji licemjerno živimo za svijet;
mi smo takvi, nama samo Nebo svoje staze gradi,
mali mravi koji iznenada uskrsavaju na let.

Sada znam jer anđeo ja zasigurno nisam bila,
sada znam da i izgažene mrave drugi domu nose
da bi izbavili svoje drage i dali im krila;
sada znam da žive svi što đavli rado ih pokose.

Moj put je dug jer moj dragi tako želi;
moj put je kratak jer je volja moja volja Boga
koji s nama svoje misli sve podijeli;
dragi me je otpustio radi puta moga.

Samo sjećanje je živo, čak i kada nema uspomena,
kad je netko star i drugima na brigu pada.
To je samo zato što smo zajedno sred Neba snena,
zato što smo jedno; jedna Ljubav, jedna nada.
12.03.2017. 19:58