I Mladalačka poučljivost, osobni pratilac, pouzdanje
a)Sazrijevanje
Strah od novoga uvijek postoji, naročito kad se učvrstimo u uvjerenju da smo definitivno odrasli i da smo sazreli (čim postanemo ekonomski samostalni).
Tada ne želimo previše učiti već se želimo dokazivati, ostvarivati i izražavati sebe.
Naročito u neočekivanim i nepredvidivim nevoljama gubimo svoju nekadašnju mladenačku poučljivost. Ne prihvaćamo ono što nam je ostalo nepoznato, a istovremeno se volimo malo "napuhavati" kao da sada znamo sve što moramo znati o svom životu.
Novost življenja i života postoji samo tada kada smo u stavu skromnosti i poniznosti te učimo od svega i svakoga, tada smo jedino budni i zaista živimo, a zaista i brzo i kompletno sazrijevamo.
b)Osobni pratilac
U stvarnosti, čovjeku je uvijek potreban osobni pratilac, učitelj, roditelji, supružnik/ca, šef, prijatelj, kolega i društvo općenito.
Čovjeku je potreban osobni prijatelj i savjetnik koji je uvijek raspoložen za razgovor, koji vidi o nama ono što mi ne vidimo, a svima je očigledno i koji će nam sve to reći, obrazložiti, pojasniti.
To ne može kvalitetno i trajno biti niti jedna osoba iz navedenih skupina, niti neka od društvenih mreža.
c) Pouzdanje i povjerenje
U isto vrijeme, za sve nas još uvijek vrijedi stara izreka:
"Uzdaj se u se i u svoje kljuse" jer pouzdanje i povjerenje nikome potpuno ne možemo ukazati, svi su ljudi i ono što su načinili kratkoga vijeka, promijenjivi i nestalni, a oni stalni zapravo nisu poučljivi.
II Ideali
Mi i naši ideali sami smo sebi dokaz da se ti ideali mogu realno slijediti i ostvarivati.
Ti ideali su: ljubav, istina, sloboda, pravednost, mir.
Narodi i plemena imali su oblik države, organizacije obitelji i plemena u kojima su vladali nepisani pa zapisani zakoni.
III Zakon
Zakon štiti pojedinca od drugih ljudi.
Perverzna definicija. Zašto bismo se i od čega štitili? Mladalačka poučljivost, osobni pratilac, pouzdanje, ideali i zakon, ako imamo sve to, tada se nepisane zakonitosti u našim međuljudskim odnosima pojavljuju same od sebe.
To ne znači da moramo sastaviti zakon i držati ga se prisilno i ostati nezreli, usamljeni, nesposobni, neznalice i strašljivci koji nemaju ideale i težnje. Jer samo njima su potrebni pisani zakoni.
IV Ravnoteža slobode i sigurnosti
Ljudi su ugroženi, žele sigurnost i slobodu.
Često mislimo da vrijedi biti rob na sigurnome, pod zaštitom zakona. No, znamo iz iskustva da nikakva sigurnost ne može zamijeniti, uništiti ili dati ono malo znatiželje, ono malo slobode kojoj težimo. Inače smo frustrirani, bolesni i stari. Umiremo.
Ne znamo naći ravnotežu između slobode i sigurnosti.
V Moral
Idealizam?
Ne, ovdje se radi o vjeri u Jednoga Partnera, Svevišnjeg Bogočovjeka, Isusa Krista čije nadahnute riječi milosrđa, ljubavi i djelo, solidarno s čovjekom pojedincem i s narodima, postaju realni i stvarni pomagači našega uskrsnuća jer Uskrsli nam svojim utjelovljenjem, rođenjem i uskrsnućem daje sve navedeno. Iz Njega nam proizlazi slobodno moralno življenje od kojega ostajemo zauvijek potpuno novi i mladi u sakramentima.
Zaključak ukratko:
I Mladalačka poučljivost, osobni pratilac, pouzdanje
II Ideali
III Nepisani zakon
IV Ravnoteža slobode i sigurnosti
V Vjera i MORALAN ŽIVOT
26.03.2017 15:07
No comments:
Post a Comment
just do it