Psalam.
Davidov.
2 Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod
nebeski djelo ruku njegovih.
3 Dan danu to objavljuje,
a
noć noći glas predaje.
4 Nije to riječ, a ni govor
nije,
nije ni glas što se može čuti,
5 al’ po
zemlji razliježe se jeka,
riječi sve do nakraj svijeta
sežu.
Ondje suncu razape šator,
6 te ono k’o
ženik iz ložnice ide,
k’o div kliče kad prelijeće
stazu.
7 Izlazi ono od nebeskog kraja,
i put mu
se opet s krajem spaja,
ne skriva se ništa žaru njegovu.
8 Savršen
je zakon Jahvin – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo
Jahvino – neuka uči;
9 prava je naredba Jahvina – srce
sladi;
čista je zapovijed Jahvina – oči
prosvjetljuje;
10 neokaljan strah Jahvin – ostaje
svagda;
istiniti sudovi Jahvini – svi jednako
pravedni,
11 dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata
čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
12 Sluga
tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
13 Ali
tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
14 Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću
biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga.
15 Moje
ti riječi omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem
tvojim.
Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!
No comments:
Post a Comment
just do it