Odavno Te, Kriste, za ljubav ne prosim
jer Ti me uze i dade mi veliki mir
što ga uvijek i na dnu srca nosim,
jer poznam si ime kroz vječni pir.
I novo mi ruho još netaknuto stoji
na najboljem putu da ga odjenem,
i duša mi slatke godine broji
u ovom svijetu dok ne uvenem,
dok ne postanem još malo zrela
za novi život i čovjeka nova.
Samo sam to Te molila, htjela:
kraljevstvo Tvoje za vremena ova.
Dio sam zbora, čestica zlatna
i Tebi vrijedna više no prije
jer Ti si oduvijek sa svoga platna
dozivao ono što prijetvorno nije;
Ti srce mi stavi u svetinje svoje.
Sad iznova gledam na noći davne,
na tamu i svjetlo što crne je boje,
podloga sveta za puteve ravne.
Židovski Kralju, Ti, Bože silni,
Ti svijetliš zemljom za puk taj umoran,
obnavljaš vjeru i glas Tvoj umilni
redovno doziva, kao ljubav uporan.
I opet, iznova, za mene se rodi
da vodiš me dalje na skrivenoj cesti,
da vidim Ti stope što ih pohodi
narod i svaki tko nema što jesti.
Hrano neprocjenjiva, duhovno piće,
dopusti mi hvalu svih poetesa
i svetoga puka što dijeli to iće,
čudesne čestice Tvojih nebesa.
25.12.2022. 06:05
No comments:
Post a Comment
just do it