Psalam 138

Pjesma zahvalnica

Davidov. Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
2 bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
3 Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

4 Nek’ ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
5 nek’ pjevaju putove Gospodnje:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
6 Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna,
a oholicu izdaleka poznaje.

7 Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,
pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana;
nek’ me tvoja spasi desnica!
8 Gospodine, što ja počeh, ti dovrši!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Tvrd grad, Sion, mi imamo.

Spasitelj mu je zid i predziđe.

Otvorite vrata jer Bog je s nama, aleluja!

„Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju.” Otk 21,24