Obećanje

 

Svake noći Krist me budi, slavni na daleko Bog,

kad nada mnom kao Mlado sunce sine,

a snijeg bliješti, poput milovanja svet i strog,

prinosi mi srce na naš Oltar domovine.

Svakog dana krećem kao da je prvi put

u to novo jutro, obećano puku mom,

a naš grad se privija uz Majčin skut

gdje se slavi isto obećanje za naš dom.

Velike su, snažne, Božje riječi pale

onih strašnih dana kad se vijorio rat

iznad čeljadi što nisu grube kletve znale

pa su spoznale da stigao je i taj sat

kad se nevinost udruži sa slobodom.

Bljesnule su zvijezde, silno guste,

okrunile pobjedničkim plodom

naše duše, naše suze puste.

I ružarij oko svaka srca stoljetni je rad

ove zemlje, njenih sinova i kćeri.

To se zbiva vjekovima, isto kao sad,

kada na nas idu pitome i divlje zvijeri.

Pošteno se živi, pošteno se bori

svako ime pod tim kamenom i blatom

koje rodi se da ovoj domovini gori

radi Krista čije obećanje podari ga zlatom

kakva nigdje drugdje ne može se naći.

Slabih srdaca u jakoj ljubavi i nadi,

pun će vjere ovaj narod bilo kamo zaći

da u Bogu snove i svoj dom izgradi.

Svake noći Krist me prati, na daleko slavni Bog,

kad nada mnom kao Mlado sunce sine,

a Duh bliješti, poput milovanja svet i strog

da prikaže zahvalnicu na Oltaru Domovine.

12.12.2022. 05:15