Živjela sam dane slave,
dane bitke, borbe nepravedne
kad su mudrovale lude glave,
nudile mi ruke zapovjedne.
Nisam odustala, slaveć' ono
za što uvijek treba spreman biti
i na zvuke trublji pokrenuti zvono,
Bogu svom se uvijek pokoriti.
Pobjeda je zgodna, al' još veći poraz
jer odbijam biti dio klike
što je zablatila blistav obraz
kad joj otkrile se divlje rike.
Pokunjena, gubim nadahnuće
za sve pjesme i sve igre svijeta.
Pravi junak lako pusti suze vruće
kakvih nema niti orao svog leta.
Pustiše me, ostaviše dušu nisku,
a pri tome osuda u med mi pala,
i ne marim za svu pobjedničku vrisku
jer je podigla me kada se razotkriti dala.
Pjesme malih ljudi najljepši su zvuci,
zaobilaze me divovi i zvijeri.
Mir je rajski uvijek tu, pri ruci,
iskušenja nema u poniznoj vjeri.
Srce ostaje mi na tom poligonu
da bi hrabrilo sve anđele i smjerne
i da bi pristupilo tom slavnom Zvonu
kad pozove k sebi svoje drage, svoje vjerne.
16.12.2022. 20:10
No comments:
Post a Comment
just do it