Friday, December 16, 2022

Pjesma malih ljudi

 



Živjela sam dane slave,

dane bitke, borbe nepravedne

kad su mudrovale lude glave,

nudile mi ruke zapovjedne.



Nisam odustala, slaveć' ono

za što uvijek treba spreman biti

i na zvuke trublji pokrenuti zvono,

Bogu svom se uvijek pokoriti.



Pobjeda je zgodna, al' još veći poraz

jer odbijam biti dio klike

što je zablatila blistav obraz

kad joj otkrile se divlje rike.



Pokunjena, gubim nadahnuće

za sve pjesme i sve igre svijeta.

Pravi junak lako pusti suze vruće

kakvih nema niti orao svog leta.



Pustiše me, ostaviše dušu nisku,

a pri tome osuda u med mi pala,

i ne marim za svu pobjedničku vrisku

jer je podigla me kada se razotkriti dala.



Pjesme malih ljudi najljepši su zvuci,

zaobilaze me divovi i zvijeri.

Mir je rajski uvijek tu, pri ruci,

iskušenja nema u poniznoj vjeri.



Srce ostaje mi na tom poligonu

da bi hrabrilo sve anđele i smjerne

i da bi pristupilo tom slavnom Zvonu

kad pozove k sebi svoje drage, svoje vjerne.

16.12.2022. 20:10





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts