Nisam uvjerena po pitanju svome
da ćeš spasiti me, Kriste,
u posljednjem času.
Jer što ako verige se moje slome,
ako se okrenu moje ruke čiste,
ako padnem vlastitome spasu?
Svakog dana molim za sve duše
da ih se spomeneš
i da ih prigrliš sve do kraja,
čak i mrzitelje što me ruše;
da ih barem opomeneš,
da ih staviš barem na margine raja.
Sada sigurna sam, kao uvijek,
al' me časak onaj straši
da za mene još se ne zna
hoće li ustrajnost popuniti ovaj tijek,
hoće li se paliti lampaši
kada moja duša nestane za sva.
Navodim to jer mi sve dokazuje,
i da pakla ima, i da ima spasa,
da se ništa ne zna u Tvom planu
koji ispunja se kao što se kazuje;
Ti si Ljubav svakog našeg časa,
Ti si, Kriste, Straža na mom dlanu.
Najveći mi dokaz Tvojega života
upravo dinamika je usred svijeta,
neizvjesnost, ali pouzdanje.
Ti si Ratnik nebeskih divota,
Ti si Mač od riječi što je razapeta,
Ti si moje duše čvrsto Zdanje.
27.11.2020. 14:00
No comments:
Post a Comment
just do it