Puno si učinio i mnogo mi dao,
Vitezu mi neprekidna spasa
što se proteže u nedoglede.
Ne može mi ništa tko je zao,
duša kipti, neprekidno stasa,
blagoslivljam i sve svoje povrede.
Ne mogu se nikad nabrojati
darovi i plime, radosnice kapi
koje teku koritima sreće.
Ne bih prestati sad nastojati
udisati miomiris koji hlapi
prema srcu koje postaje sve veće.
Duša mi se proteže dubini,
neiscrpnom blagu Presvetoga Duha,
u spirali koja okreće na svjetlo.
Radosno sam dijete u pličini
koje, mada gluho, uvijek ima sluha
za tu ljubav što se ogleda i s vjetrom.
Vatrene si priredio scene
što mi umom prolijeću do neba,
Tvoj mi govor oduzima riječi.
Ti si, Kriste, izabrao mene,
znao si što Tvojoj službenici treba
i to izabranje stihove mi liječi.
Još sam veća neznalica nego ikada,
ali Ti Maestro si za ljudska srca.
Štite doma moga, postojana Stijeno,
znam da nećeš otići od mene nikada.
Duša sva od ljubavi te Tvoje grca,
već u raju bit će novo tijelo njeno.
11.12.2022. 20:29
No comments:
Post a Comment
just do it