Punina mjere Kristove

 

Čekala sam vrijeme kratko

kad se koledari preoblače,

kada zvoncaju i viču;

kad se kvasa brašno glatko

i kada se zvijezde brzo naoblače,

kada djeca od radosti kliču.

Mjesečina kratila je dane,

a sada se snijeg pojavi

kao znak za kalendare

kada mora biti vode slane

da se ime sveto, buduće ispravi,

da se počasti podare.

Blijedo svjetlo i dan tmine.

Prestat će mi skoro ugođaja

što ga uživam za sada.

I kada ta svečanost mi mine,

sjetit ću se srčanoga porođaja

mlada Boga ova grada.

Nije donio mi sa nebesa stvari,

nije donio mi izvanrednu klimu,

a niti obitelj nije časkom dao

već je pripazio da mi srce ne pokvari,

da izvrši obećanja, da obnovi rimu,

sve u tonu da mi ništa nije žao.

Bez Njega ta ugođaja ne bi bilo,

davno stvorio je običaje puka

da to svoje proslave krštenje

kad je sišao u Marijino krilo,

kad Ga vodila je Oca nebeskoga ruka,

dobra volja, milost, oproštenje.

Hvala svima koji su me kleli

Imenom od zlata i od svile

mjesto da me Istinom pogube.

Hvala svima što su sijali i želi

da bi svečanosti tople bile,

hvala svima što me istinito ljube.

Poganske su moje usne bile,

ali srce otvoreno čežnjom,

poput grotla ispod leda vruće.

Kad prepozna svoje drage, svoje mile,

to su oni s istom težnjom

da od Krista steknu uskrsnuće,

tada otvara se obraćenje svakom.

To je ono kada duša gleda vjerom,

koja oduvijek je žedna nektara i vina

i da može biti mlada, činiti se lakom,

vidi Oca što uzvraća obilatom mjerom,

a sve preko Marije i nebeskoga Sina.

19.12.2022. 17:05