Prava jedra

Duša moja, kao sakrivena

poput zabranjena vina

ili nekog cjelova u tami;

duša moja, sjetom zalivena

tamo gdje bi počela visina

koja uvijek me primami;

neznatna u oblaku i travi,

a još manja negdje niže,

tu, na osami u grudima,

ondje gdje se samo Nebo javi

da bi poslalo što bliže

poruku tim napuštenim sprudima

gdje se divlje smokve rode

s okusom izuzetno slasnim,

s vrlo rijetkim i posebnim zvukom

kada vjetar na njih sve dogura brode,

i s kojim se drvo čini više časnim,

kao da bi bilo odgovarajućom lukom

i, naravno, baš za moju dušu.

Naći tamo svoja jedra

veliki je dar i sreća savršena

jer svi topli vjetri tamo pušu

i nalaze tako svoja njedra

u kojim je ova duša završena.

09.11.2019. 13:19