Rastanak i pozdravi

Ako i jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge

što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka,

dubokih zjenica bez šarenila nestale duge

što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;

sjećam se pognuta ramena kako zdvaja

pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio

i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja,

koji je samo širinu teških nebesa slijedio.

Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću

i mirne valove što su zatreperili naglo;

prepukla glasa bez daha zaboravit neću,

disanja što se pod naletom vjetra saglo.

Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi,

sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja;

sjećam se nekih lica, klupe i drva što zjapi,

sjenki odlaska i gesta oproštaja.

Sjećam se osmijeha, zbog ljubavi sreće

što daje se posebno kada se pjevajuć' moli

jer tada duše postaju puno veće

pa rastanak poslije nek' boli do boli.

13.11.2019. 18:18