Tuesday, November 19, 2019

Izvan kontrole




Ljubljeni, sad smo djeca Božja
i još se ne očitova što ćemo biti.
Znamo, kad se očituje,
bit ćemo njemu slični
jer vidjet ćemo ga kao što jest.”
1 Iv 3,2




Budućnosti nema, ne zna se za nju,
život je dinamika bujanja i rasta.
Budućnost nije doživljiva,
ali jasno da je posljedična.
Nije se našim predodžbama nikada pokazalo u što se pretvaramo.
Znamo da smo djeca Boga, ali tapkamo u mraku.


Boga zaista ne poznajemo, znamo kada Ga moramo dozivati: kada udarimo glavama u neki zid, u nešto neprobojno ili neshvatljivo. To nam je Bog, neshvatljivo, nepojmljivo, neobuhvatljivo.
U Bogu jesmo, ali ne tapkamo u Boga, bavimo se svojim stopama i svojim rukama.


Blaženi koji čitaju i sriču Evanđelje.
Blaženi koji mole psalme.


Eto vrata.
Eto svjetla.


Jer ti, neizmjerni čovječe, ne možeš izmisliti izobilje, ne znaš načiniti nešto nesagledivo, osim u Bogu, u Božjoj i božanskoj stvarnosti.
Nisi sposoban, smrtniče, niti poništiti vrijeme, usmrtiti uzrok i posljedicu, ubiti uzročno-posljedičnu vezu;
stvoriti nekoga većeg od sebe, načiniti razum i racionalnost.
Rađati ljude, to možeš.
Kako su nam veliki darovi Božji, imamo neopisivi dar rađanja Božjih stvorenja. U izobilju.
Izvan svake naše kontrole.


19.11.2019. 07:44





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts