Dok
se golubovi obrušavaju
niz
okno pa sve do trave,
pogled
moj prati životnu stazu.
Na
njoj se mladi ptići okušavaju
kako
bi postigli visine prave;
ledi
se vjetar na mome obrazu.
Iz
jedne tišine u tišinu drugu
odlaze
pozdravi duše prema svodu,
a
čestica vraća se k meni;
vrane
grakčući presijecaju prugu
koja
me vodi daleko k rodu;
krošnja
se trešnje već zeleni.
Uskoro
cvjetovi bit će bijeli,
čitavu
zemlju prekrit će lati
i
zvijezde će sjajne rasvijetliti put;
u
daljinama netko se možda veseli,
u
daljinama netko možda pati,
a
tu, pokraj mene, samuje ćut.
nedjelja,
18. ožujka 2018. 11:55:34
No comments:
Post a Comment
just do it