Toliko
sam zaboravila detalja
što
se u toj povijesti mi vrte,
toliko
je bilo momenata.
Život
nam se, eto, često prekraja
i,
dok duše mnoge terete uprte,
život
zove van iz toga rata.
Ljudi
trpe, život zove,
a
mi, djeca ne, ne još sada,
nemam
vremena, živote, za te,
pogledaj
mi samo brige ove,
tajni
bolesnici žive ljeta mlada,
a
od jačih mnogi pare mlate.
I
nemam vremena za ptice,
ni
za gledanje u cvijeće,
dobila
sam dužnost važnu;
moram
zbrajati novčanice,
moram
negdje spaljivati smeće,
moram
nekoga osuditi na kaznu.
Ne
danas, danas još ne,
ne
mogu se odazvati duši,
zalijevam
je drogom i žesticama.
Kad
mi prođu muke životne,
kad
se ovaj svijet na mene sruši,
ispunit
ću život oproštajem, ružama i pticama.
18.11.2019.
09:10
No comments:
Post a Comment
just do it