Znam
da nećeš okasniti,
mada
vidjeti te neću
pod
krilima svetim;
da
mi nećeš objasniti
kako
blagovati sreću
srcem,
tugom prožetim.
Golubica
mira kad prenese
izdanak
što nosi ga u kljunu
na
te moje obale u grudima
što
ih nove bijele lađe rese,
još
ću pratiti na nebu krunu
što
prosipa zvijezde mojim sprudima.
Ni
primijetit neću vrijeme,
da
sam kasno uplovila luci
koja
zato sva je živopisna
jer
se posijalo dobro sjeme,
jer
su izrasli mi maslinovi struci,
mada
ja sam samo službenica beskorisna.
Hvala
tebi, stražo noćna
koja
tugu pretvaraš u raj,
anđele,
čuvaru otvorenih vrata.
Ništa
ne može ti ura moćna
kad
navratiš u moj kraj
na
tim krilima, pod plaštem tata.
19.11.2019.
11:39
No comments:
Post a Comment
just do it