Saturday, November 9, 2019

Ljudsko svjetlo



Svjetlo ljudsko tinjalo je Bogu
pa je čovjeku se Bog u svojoj svetosti zadivio.
Bijaše taj čovjek sjaj u rajskom logu
jer od sjaja Božjega je živio,


u ljubavi vječnoj da je slavi,
da se slavom Boga svoga diči,
da Mu veliku zahvalnost kličući upravi
jer taj čovjek sitan na svog Boga Stvoritelja sliči.


Svjetlo ljudsko tinjalo je snagom Boga,
snagom Božjeg Križa koji daje beskraj,
vječni život ljubljenoga prijatelja svoga,
čovjeka što bijaše si zamaglio raj.


Svjetlo ljudsko tinja slabim plamom
što ne privija se snažnoj Božjoj vatri
već se čitavo odijeva tamom
jer taj čovjek sam o svojoj slavi snatri.


Ponekad, u sili Duhovnoga vjetra,
dižu se heroji prevelike vjere
da se rasplamsaju razgorjela svjetla,
da pristupe Križu bez ikakve mjere,


da se magle grijeha pokunjeno maknu
sa svih svetih ljudskih ruku.
I zauvijek, kada god se svetinje dotaknu,
pridružuju si Božjem svjetlu svoju muku.


Sam od sebe plamen se utapa
i, da nije Boga, već ni tinj taj ne bi bio,
ne bi svjetlo sipalo se poput slapa.
Bog se divi tome tinju u kojem se proslavio.
09.11.2019. 03:38



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts