Ako
moja oboljela duša
dozove
te iz prostranstva
gdje
se slavno Nebo širi
koje
ne dopire gdje je suša,
možeš
li ostvariti poznanstva
siromaštvu
iz kojega bolest viri?
Bol
je moja, ne može se shvatiti,
nastala
je kao da će nestati za čas,
kao
da izbija pulsom milostiva srca.
Ako
mogao bi tu navratiti,
ako
našao bi malo samilosti za oboje nas,
više
ne bi bilo važno da li duša grca.
Slugo
dobri svoga Gospodara,
neka
šalje tvoje kočije do mene
jer
ja blagoslove trebam, križ i vodu
da
ozdravim od ta prevelika dara
jer
kad stigneš, ovaj život se pokrene
i
sve nevolje iz duše odu.
Skratit
ćeš mi agonijske čase,
donijet
ćeš mi nebeske svježine,
anđeli
će svoje pozdrave mi slati,
a
najvažnije mi čuti tvoje glase
kad
mi uvijek pomazanje uma sine
jer
Gospodar tvoj ti riječ pozlati.
Slugo
dobri, premudri i častan,
veliko
je pouzdanje za te odozgora,
nit'
ne slutiš koliko si sjajan
i
koliko vrijedi što si vlastan
dijeliti
Mu milost, mnoštvo odgovora,
makar
život imaš skroviti i tajan.
Kada
siđu anđeli u ovu jamu,
znat
će Nebo kamo čezne sjati,
gdje
ga duše izgubljene žele,
a
nebeski sluga raspršit' će tamu
jer
on siromahe i bolesne prati
i
anđele šalje da vodu podijele.
Velike
su nebeske širine,
ali
podzemlje to škrto je i tvrdo,
milosti
se ovdje puno ne zna.
Rijetko
dođe netko iz visine
i
samo ponekad preskoči to brdo,
čista
srca ne vide tu nikad zla.
15.11.2019.
01:35
No comments:
Post a Comment
just do it