Friday, November 15, 2019

Dobri sluga moga Gospodara



Ako moja oboljela duša
dozove te iz prostranstva
gdje se slavno Nebo širi
koje ne dopire gdje je suša,
možeš li ostvariti poznanstva
siromaštvu iz kojega bolest viri?


Bol je moja, ne može se shvatiti,
nastala je kao da će nestati za čas,
kao da izbija pulsom milostiva srca.
Ako mogao bi tu navratiti,
ako našao bi malo samilosti za oboje nas,
više ne bi bilo važno da li duša grca.


Slugo dobri svoga Gospodara,
neka šalje tvoje kočije do mene
jer ja blagoslove trebam, križ i vodu
da ozdravim od ta prevelika dara
jer kad stigneš, ovaj život se pokrene
i sve nevolje iz duše odu.


Skratit ćeš mi agonijske čase,
donijet ćeš mi nebeske svježine,
anđeli će svoje pozdrave mi slati,
a najvažnije mi čuti tvoje glase
kad mi uvijek pomazanje uma sine
jer Gospodar tvoj ti riječ pozlati.


Slugo dobri, premudri i častan,
veliko je pouzdanje za te odozgora,
nit' ne slutiš koliko si sjajan
i koliko vrijedi što si vlastan
dijeliti Mu milost, mnoštvo odgovora,
makar život imaš skroviti i tajan.


Kada siđu anđeli u ovu jamu,
znat će Nebo kamo čezne sjati,
gdje ga duše izgubljene žele,
a nebeski sluga raspršit' će tamu
jer on siromahe i bolesne prati
i anđele šalje da vodu podijele.


Velike su nebeske širine,
ali podzemlje to škrto je i tvrdo,
milosti se ovdje puno ne zna.
Rijetko dođe netko iz visine
i samo ponekad preskoči to brdo,
čista srca ne vide tu nikad zla.
15.11.2019. 01:35





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts