Vrata

Prorekla sam,

ostat ću bez teksta

kad mi zemlja stane,

protekla sam

poput praznog mjesta;

i Krv mi Tvoja kane.

Tijelo moje,

tepala sam Tebi, Kruše,

Vino slavno, tečno;

da mi dane kroje

raznolike duše,

a da jesam vječno,

zar bi netko zamjerio?

Zar se ne bi radovali

zajedno sa mnom

i u Duhu što me zavjerio?

Ne bi valjda ratovali

ljubomorom tamnom.

Navući ću crninu,

opasati ružarij

s križem i štitom,

poleći zlatninu

što grade je urari,

pohvalit se žitom

pa dirnuti Vrata

i nebesa rastvoriti

poput nježne munje

i s vatrom od zlata

sve ću, sve oboriti

kipove od vune.

23.07.2019. 21:16