Hvala
Ti, Isuse, za hladovite večeri,
za
povjetarac nježan utihnulih noći,
za
silazak moj u Tvoje prečasne dveri
do
kojih inače ne bih uzmogla doći.
Pakleni
sati sunčanih dana,
od
kojih mi vrije krv i malaksa tijelo,
sjećaju
mene na trn Tvojih rana;
Tvoja
je Muka obavila područje cijelo
što
noćnim se lahorom zaista budi.
Kao
što Tvoje su ruke sad čiste,
tako
mi dah uzavreli više ne bludi,
tako
su naše duše sad iste.
I
lagano udišem od Tvojih riječi,
one
me zovu na uskrsnuće
kojega
Tebi, Isuse, ništa ne spriječi;
Ti
postade Kraljem rajske mi kuće
u
noćima takvim kakve su ove.
I
ja postajem lahorom od svježine
jer
Tvoj me život čeznutljivo zove
tražiti
Tebe dok dah mi ne mine.
25.06.2019.
22:37
No comments:
Post a Comment
just do it