Sanjam
stvarnost
vlastitome
biću,
sanjam
na javi
i
nemam stalnost,
kao
jutra kad sviću,
kao
kada u tugu se zavi.
Pitam
se o zaslugama
za
sve to,
ali
ih ne znam;
beskorisnim
slugama
vrijeme
je svo
samo
ostati sam
ili
od sebe pobjeći,
svejedno
jer
svaki je svoj.
Korove
posjeći
u
vrijeme bijedno
težak
je boj.
Milosti,
žar Ti slutim;
zar
da Te ne primam
i
sve što mi dade?
Zar
da ne ćutim
to
sve što sad imam,
što
s neba mi pade?
Pa
i da čas je gorak,
bilo
bi isto.
Ili
sanjam da nije.
Usporavam
korak,
a
nebo je čisto
kao
i prije.
31.07.2019.
19:14
No comments:
Post a Comment
just do it