Wednesday, July 31, 2019

Milost



Sanjam stvarnost
vlastitome biću,
sanjam na javi
i nemam stalnost,
kao jutra kad sviću,
kao kada u tugu se zavi.


Pitam se o zaslugama
za sve to,
ali ih ne znam;
beskorisnim slugama
vrijeme je svo
samo ostati sam


ili od sebe pobjeći,
svejedno
jer svaki je svoj.
Korove posjeći
u vrijeme bijedno
težak je boj.


Milosti, žar Ti slutim;
zar da Te ne primam
i sve što mi dade?
Zar da ne ćutim
to sve što sad imam,
što s neba mi pade?


Pa i da čas je gorak,
bilo bi isto.
Ili sanjam da nije.
Usporavam korak,
a nebo je čisto
kao i prije.
31.07.2019. 19:14



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts