Isus je sada

Moral proistječe iz ljubavi. To nije zakon i propis, zakonima se samo pokušava pobliže odrediti, tehnički usmjeriti. Crkva je oduvijek moralni autoritet za sve naraštaje jer ona je zaručnica Boga koji je Ljubav, Isusa Krista i Njegovo je tijelo. Crkva ima ulogu kućnog odgajatelja, poput obiteljskog liječnika, poput privatnog učitelja koji u stvari dolazi kao dadilja koja uzgred obrazuje sve ukućane. Dadilje, to znamo, jesu stručnjaci za ljubav koja se može i ne mora verbalno prosljeđivati dok učitelji nastoje što je moguće detaljnije i pažljivije ukazati na osnove svake nauke, a naročito naglašavaju različitosti po kojima nauke prepoznajemo kako bismo se lakše i kulturnije snalazili u života pa tako i poslije ovozemaljskoga života.

Čovjek ne postaje katolik zato što je ovoga ili onoga identiteta ili iz ove ili one kulture. Vjernik postaje Kristov učenik i molitelj isključivo tada kad ga sam Bog pozove u svoju ljubav jer Ljubav je taj Bog.

Do današnjih dana crkvenjaci su bili obrazovani zaljubljenici u Boga.

Bilo bi savršeno kada bi tako ostalo i dalje.

Tko nije zaljubljenik Isusov, taj može često upotrijebiti presveto ime Isusovo u smislu ideologije, nauke i slično te se naziva kršćaninom i katolikom po navici. Zbog te zablude patilo je tijelo Kristovo, ali Isus je svejedno i dalje ostao vjerna dadilja ljudskog roda koja jedina zna protumačiti verbalno, idejno, filozofski sama sebe.

No, ne može se dubokoumna filozofija prodavati prostom širem puku kojega kršćanstvo zavodi jednako kao što ga zavode i razne ideologije pa ljudi postaju kompilirani vjernici. Inače raznolike nekršćanske i nekatoličke ideje ne bi nikada postale suparničke Isusu Kristu kao što to danas i uvijek mnogi žele prikazati, to jest govore da je ovo ili ono neprijatelj katolika. Ne, nisu druga učenja neprijatelji već je stado Isusovo malobrojno.

Svi će se spasiti, ali malobrojni žive božansku ljubav. U tome je jedna od najvećih tragedija jer kada se spasim, unatoč mnogim grijesima i krivinama, tek tada bi mi moglo pozliti ako pogledam kako sam upropastila svoj život. Isus nije samo zato da nas na kraju života spasi već je On u nama život.

Mi nismo život, mi smo samo učenici koji vjeruju sve i svašta, koji su nestalni, koji slobodno mogu i filozofirati, a mogu i biti vojni piloti ako žele; smiju se krstiti i reći da su katolici i kršćani, ali prije svega moraju naučiti što je to prezent, što je to sada i što je današnjica u vlastitoj duši za koju malo tko može reći da je poznaje.

Danas je duša.

Danas je život.

Sada je život.

Sada je Isus.

Isus je sada svake duše, ma gdje bila, a spasenje je hitno.

30.07.2019. 13:41