Molitve nam putuju kroz Boga

Ljubav prema tebi

nekada protrese

moja predjutarnja htijenja

kada molitveni hljebi,

koji blizu se zadese,

hrane moje srce mrvom osvježenja.

Nije li nestvarno

dozivati žive daljine,

makar tamo moliš Boga;

makar sve je podudarno,

naša srce, dlanovi i haljine?

Jer nije ova riječ za bilo koga,

nije ovo molitva za blaženike,

nije prošnja darova svih svetih

već je pismo srcu kao što je moje.

Kada gledam grijehe svoje svakolike,

znam da mnogi od njih prijeti

svakom živom srcu kao što je tvoje.

Drage su mi tvoje mane koje ne znam,

slabosti i sva moguća posrtanja,

volim tvoju hrabrost tvoje nedužnosti.

Tvoje molitve mi prođu kroza san,

one budnica su mojih osvitanja

kada duša budi se u poslušnosti

da bi vidjela ljepotu polarnoga svjetla

koje dopire u česticama čak do mene

i kroz Boga mojega se meni očituje:

„Moja Ti zahvalnost ode putevima vjetra

što zalazi, Kriste, pod jutarnje sjene:

da me ljubiš srce moje dobro čuje”.

21.07.2019. 04:56