Sunday, July 28, 2019

Male riječi



Zavjet jedan ja u srcu nosim
o kojemu nitko ne zna pa ni ja,
samo Bog zna kada milost prosim
da je riječ u tome neizreciva.


Ta je riječ najčvršća, lijepa,
formirana kao prah leptira,
kao glazba kad je sasvim slijepa,
kad je samo blaga tuga dira.


O, da samo znate svu ljepotu
takve tuge ili sjete plodne!
Ona nosi male riječi u divotu,
ona stvara sve nebeske krošnje rodne.


Često prate zlobni dusi
ovaj zavjet što se ne da reći,
što se neprekidno s oka trusi,
što bi mogao i sunce speći.


Još se više lastavice roje,
trgaju se kao što bi rado pile
sa izvora sunce zlatne boje;
one nikad nisu nijeme bile.
28.07.2019. 00:14

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts