Isuse,
Ti, krotka i ponizna srca,
kako
može biti lako Tvoje breme
kada
svaka duša pod bremenom grca
i
kad joj je teško to zemaljsko sjeme?
To
je jaram, Kriste, Tvoj,
to
je ono čime duša sebe drži
i
upravlja svaki nespokoj
što
se pod tim teretom isprži.
To
su Tvoje zapovijedi, sve za sreću,
sve
za blagostanje duše koja pati,
u
kojoj se gomilaju i susreću
nevolje
što uvijek neka bol ih prati.
Olakšanje
Te je slijediti za uvijek,
biti
siromahom koji neće ništa,
koji
samo Tebe ima za svoj lijek,
za
slobodu puteva i okretišta.
Obilato
daješ, učiš duše nebeskome sjaju
u
kojemu čitav čovjek egzistira.
Ti
si gorko piće starom zmaju,
a
život si duši koja Tebe, Bože, kontemplira.
18.07.2019.
09:04
No comments:
Post a Comment
just do it