Siesta

Tad sam zrake sunca kao sjajno klasje prebirala

kada pratio me snažan osjećaj za ljeto,

ljeto kao san kad se svaka ptica s pticom prepirala,

kad je darovanje sa nebesa najjasnije sveto.

Mlade ptice proizvodile su zvuke prirodnoga sjaja,

gradska stakla svjetlila se kao bljeskovi na ulicama,

a na krovovima bijelilo se nebo, sve do beskraja;

tada gore vidjela se noć sa svojim lučicama.

Bezbroj duša slavilo je život, bez teškoća, bez te kobi

koja prati sve nas putevima bilo kojim;

tad se, kad je ljeto, mnogo truda jednostavno zdrobi,

ljudi beru plodove na odmorima svojim.

Snažne poruke se nose, prenose se vrlo lijepo,

nikome se ne da prekinuti konferenciju

koja nikamo ne vodi jer je ljeto samo uzmicanje slijepo

sve dok netko ne poruši životnu konvenciju.

Tada žurimo u kolotečinu odavde, s rajska plašta,

jer smo grešni, jer se ne nosimo dobro u svom srcu strogu,

jer je zemlja sva u milostivosti takvoj jako tašta,

jer se duša iznevjeri samoj sebi, svojim ljubavima, ljetu, Bogu.

23.07.2019. 07:35