Nosim
li u krvi te atome,
nosim
li na koži opekline,
to
je stoga što me slome,
što
Providnost za me brine
da
se sklonim pod oltare,
da
izostanem sa skupa
gdje
za mene već ne mare;
i
da postanem na ponos tupa.
Genetski
sam, Krvi moja, ropkinjica
da
bih slobodnoga duha zadobila,
da
bih slavnoj Milosti ja bila odmetnica
od
sve zemlje što me zarobila
poput
biljke, poput stabla u korijenu
koji
gleda nebo, sunca traži;
da
bih užgala života tijelu lijenu
što
ga ista Milost samo blaži.
Što
bih drugo nego ptice ugostila
koje
anđeoskim krilima mi slijeću
na
sve grane, prozirne od tila,
da
mi ispjevaju vječnu sreću.
29.07.2019.
19:10
No comments:
Post a Comment
just do it