Monday, July 29, 2019

Nebeski gosti




Nosim li u krvi te atome,
nosim li na koži opekline,
to je stoga što me slome,
što Providnost za me brine


da se sklonim pod oltare,
da izostanem sa skupa
gdje za mene već ne mare;
i da postanem na ponos tupa.


Genetski sam, Krvi moja, ropkinjica
da bih slobodnoga duha zadobila,
da bih slavnoj Milosti ja bila odmetnica
od sve zemlje što me zarobila


poput biljke, poput stabla u korijenu
koji gleda nebo, sunca traži;
da bih užgala života tijelu lijenu
što ga ista Milost samo blaži.


Što bih drugo nego ptice ugostila
koje anđeoskim krilima mi slijeću
na sve grane, prozirne od tila,
da mi ispjevaju vječnu sreću.
29.07.2019. 19:10

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts