Šaputanje pod zvijezdama

Prostim okom vidljive su sve konture,

tako očigledne, jednostavne, svete

da ih lijenost i komocija ne poznaju;

ne prepoznaju se niti sve kazaljke ure

kada dođe vrijeme da prolete

oči neke zakašnjela vida prema raju.

Ne znam kako mogu dati vrijeme svoje

Bogu jasnom, Kristu stvarnom,

a da mislim da će dobro biti

u tom svijetu gdje se samo greške broje,

potpuno nepodudarnom

onome što tako žeđam piti,

što je tako pitko, poput dobre vode

o kojoj svi ovisimo kao robi;

što je tako blistavo i blisko

kao što je želja da se zvijezde rode

u tom času što ga plijene grobi

i da spuštaju se k nama, sasvim nisko.

Čime da Te ljubim, Kriste, Bože,

ako ne u slasti žrtve neke,

kako da uzvratim svu divotu Tvoju

od koje mi svijest ne može

sanjati ni putovanje preko rijeke;

kako mogu odgovarati u Tvome kroju?

Budi više to što jesi, što je ti,

sasvim prema crtama pred sobom;

sve što slutiš, to je tvoje ime.

Sve to može se dogoditi,

čak i kada želiš biti robom,

i, usprkos tome, slijedi me.

27.07.2019. 23:40