Sjećam
te se,
onih
dana
kad
su carevale
zlatne
rese
tajnog
plana
što
su navirale
poput
divljih voda;
sanjale
smo
svaka
svoje,
a
posada istog broda.
Sada
jesmo,
zlato
moje,
na
tom istom moru
koje
se kovitla
kako
hoće
i
čekamo istu zoru.
Moja
citra,
tvoje
voće
i
bezbrojne zvijezde.
Možda
tulipani
vječno
plode,
možda
jezde
svi
presretni dani
da
se opet rode
neznano
kada.
Sjećanja
ne venu
kad
su prava
jer
život je nada
što
je kušnje prenu,
ali
ne jenjava.
27.06.2019.
08:40
No comments:
Post a Comment
just do it