Snovi
nisu ravni
raju
što se nosi
kao
svakodnevno ruho.
I
tragovi davni
što
ih sadašnjica rosi
kao
da su bili doba gluho,
vrijeme
slijepo i nespretno
bez
kojega ovo sada ne bi bilo
što
je kao slatka budućnost
za
srce mi presretno;
ne
bi ništa tako zrilo
kao
ona, kao ćutnost.
I
sada još blage muke stoje,
ne
prolaze kušnje, niti boli,
ali
sigurno je prošlo stanje
kad
se grijesi načičkani broje,
a
Boga se čuje, a Boga se moli
i
Boga se čuva kao presveto imanje.
16.07.2019.
20:09
No comments:
Post a Comment
just do it