Nove lađe

Gore, gdje bih naći tvoje riječi,

dušom sanjam vječni mir;

prisjećam se pića poput mliječi

kojim slavili smo svaki pir,

tražim staze korovom zarasle,

silom hoću pregledati pute

koje stope nikad poslije nisu našle;

ištem dare što ih ruke moje slute.

Ne znam kad sam pogubila mrve,

možda ondje gdje počinju sprudi

ili tamo gdje su suze uvijek prve,

možda tada kad je nebo ispunilo grudi.

Sad je važno naći ono isto mjesto

gdje sam jednom poput lake ptice

uzvisila molbe što ih zanemarim često,

gdje sam zaigrala poput lastavice.

Jer kad prebirem u mislima te zgode,

Bog me uvijek vrati meni samoj

gdje se moje nove lađe rode

na toj vodi svijetloj, slanoj,

a to, izgleda mi, jedini je put

kojim duša može nastaviti

i to jedini je pravi kut

koji može sastaviti.

Ako ikada te pronađem u mijeni,

možda neću stare staze znati

jer je ugodno još ostati u sjeni,

tvoje ime šaputati, zvati.

15.07.2019. 02:52