Ukopani s Kristom

 

Različiti su pojmovi o životu čovjeka.

Još su više raznoliki pojmovi o životu Boga. Nije isto reći da je Bog živ ili da je Bog utjelovljeni uskrsnuo, to jest oživio od mrtvih.

Za Boga svi znamo, čak i oni koji govore: „Ako ima Boga, neka me spasi”. Često ljudima nije u pitanju je li Bog živ i vječan nego da li Ga uopće ima, da li postoji. Mnogi vjeruju da postoji Bog, ma što pripovijedali.

Problematika postojanja Boga može se sva izliti u problematiku Božjega života jer ako postoji, vjerojatno je vječan. Ali s takvim tvrdnjama i razmišljanjima ne postižemo ništa.

Bog je tu, postoji, blizu je i prisutan je uvijek i za svagda.

Radi nas, ljudi, i radi našega spasenja Bog se utjelovio u krilu Djevice Marije, začet po Duhu Svetom, i postao je pravi Čovjek, i ostao je i dalje pravi Bog, objavio se kao Otac i Sin i Duh Sveti, kao Trojstvo, to jest kao jedan Bog u tri božanske Osobe.

Kada i kako će nas taj trojstveni Bog spasiti?

Jednostavno: utjelovio se, postao Čovjekom kao što smo i mi, ali mi smo grešnici i nesavršeni, a Bog je i kao Čovjek svet i savršen. I, kao takav, okrivio je samoga sebe za sve grijehe svijeta, za nesavršenstvo ljudskih bića. Postao je Čovjek, grešnik, smrtnik, pokajnik i patnik.

Budući da je posljedica naših grijeha smrt i budući da smo smrtnici, Bog nas je svojim Utjelovljenjem spasio od grijeha i smrti da budemo sveti i živimo vječan život. Sin Božji, Isus, preuzeo je grijehe koje čini čitavo čovječanstvo kroz povijest i dopustio je ljudima da Ga razapnu, da Ga osude na smrt, da Ga ubiju kako bi naši grijesi zajedno s Isusom nestali jer Isus je uveo novi način kažnjavanja ljudi: Isus, naime, svima oprašta grijehe, svima koji se sjete upitati Ga za oproštenje grijeha.

To je sve bilo izvedivo učiniti samo stoga što je Isus, koji je nakon muke i smrti na križu zatvoren u grob, trećega dana uskrsnuo od mrtvih. Prvi, jedan i jedini, a za njim svi koji postanu sveti i savršeni, a to su oni koji zamole Isusa za oproštenje grijeha.

Na koncu, svi će se Gospodinu Isusu Kristu pokloniti jer On dolazi uskoro, vraća se s nebesa gdje sjedi s desna Ocu kao Pravednik i s kojim vlada svime u Duhu Svetom.

Dakle, reći da je Bog živ, mnogima ne znači gotovo ništa.

Potrebno je obavijestiti mnoge ljude, koji su u zabludi, da se jedan vratio od mrtvih i da o tome pripovijeda čitava Biblija, čitava židovska povijest i svi kršćani. Potrebno je reći da je Isus umro kao Čovjek i da je uskrsnuo od mrtvih; bio je uništen do krajnosti, sigurno je tristo posto da je stvarno umro i bio položen u grob; sigurno je da mu je božanska duša i volja, koje prati Isusova ljudskost i čovještvo, sišla u Podzemlje i sišla nad pakao, da je budio mrtve pravednike te da je On sam uskrsnuo, a budući da je vršio volju Oca nebeskoga, i Otac Ga je zbog pravednosti uskrisio.

Božja pravednost nije zakonska ljudska pravednost već je Pravednik, Bog u svojoj vrhunskoj pravednosti zapravo dobar i milosrdan prema svakome. Jer, nema smisla umrijeti za sve ljude, željeti da se svi ljudi spase, a onda nekoga izostaviti od spasenja. Problematika kazne i nagrade ipak postoji u pitanjima o božanskom životu. Kazna vječna čeka zločince poslije uskrsnuća, a nagrada vječna čeka dobročinitelje i sve ljude dobre volje.

Dakle, Boga ima, živ je, Bog je živih, a ne mrtvih, vječan je, utjelovio se, postao Čovjek, raspet je, umro i pokopan i treći dan je uskrsnuo od mrtvih. Mada svi vjeruju da Boga ima, potrebno je vjerovati u Boga i potrebno je u vjeri poslušati Gospodina, pristupiti krštenju, vjerovati Mu sve i položiti svoj život u Božje ruke. Tako postaju ljudi sveti i pravedni i tako uskrsavaju od mrtvih jer ih Bog uskrisi na vječni život ili na muke paklene. 01.03.2023. 04:38

„Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.” Rim 6,4