Dva neprijatelja

 

Pretječem zoru i molim Te za pomoć, Isuse, za pobjedu duše nad sobom samom. U meni je postojala srdžba, u nevoljama svojim bijah kritična prema onima koji primaju nagradu ovoga svijeta samo zato da bi pomogli ljudima u nevoljama. Ali, takve su države, žive od svoga stanovništva i ne daju zaštitu nevoljnicima iako govore da to čine. Kakva li im plaća od toga, nebeska plaća? A i ovu zemaljsku plaću ne znaju utrošiti pametno.

Ti si me izvukao, Kriste, Ti si me čudesno spasio nebrojeno puta. Zapravo, Ti me čitavo vrijeme držiš na dlanu i spašavaš mene, moju dušu i tijelo, moj duhovni opstanak. Hvala Ti, svemogući Bože za to, za sva dobročinstva Tvoja, za sve što mi stavljaš na put, putovanje prema nebeskim krajevima.

Čovjek si gradi put na muke paklene, ne daje pomoć, ne daje plaću, odbija prosjake koji mole za prava o kojima svi ljudi kažu da ih nude i daju. Ljudi tako čine jer ne mole pomoć za svoju dušu, za svoj slabi duh koji postaje u ljudskom životu čovjekov neprijatelj.

A Ti savjetuješ kako čovjek postiže svoj nebeski integritet.

Opraštanjem.

Blagoslivljanjem svih ljudi, naročito ljubavlju prema neprijateljima.

Tek tada čovjek pobjeđuje sebe samoga i zaista ispravno ljubi sebe.

Postaje nebesnik, odjednom vidi sve što je dobro, jako dobro na ovome svijetu.

Politički i medijski govori ne služe se ljubavlju nego takmičenjem, a za takmičenje i rivalstvo potrebna je sila zla koja djeluje negativno poticajno na postizanje negativnih uspjeha. No, kada čovjek ljubi svoje protivnike, bori se za opće dobro, i svoje i tuđe, bori se pravednošću, milosrđem i ljubavlju, tada mu silaziš Ti i rješavaš svaki problem, rješavaš neprijateljski stav protivnika i rivala, i daruješ uspjeh u izobilju.

Jer čovjek ne može ljubiti neke ljude, a druge mrziti, tu nema logike, tu nema istine. Kad čovjek mrzi neprijatelje, nanosi štetu i sebi i onima za koje misli da ih ljubi, a to istinska ljubav nije.

I nije svijet u neredu nego su u neredu ljudske duše, ljudi sami u sebi pa ratuju. Neprijatelj je Zatornik koji se lukavo uvlači u čovjeka da bi ga podijelio na dobro i zlo. Tada čovjek rezonira da je ono što mu se sviđa dobro, a da je ono što mu smeta sigurno neko zlo. Tako je čovjek najčešće zao, a ponekad načini nešto dobro. No, rijetko misli pozitivno, uglavnom se žali na sve. I kad mu je dobro, čovjek se žali da mu nije dovoljno dobro jer je drugima bolje nego njemu. To je Sotona.

Pretječem zoru i molim za pomoć, mada si mi već usadio klicu svoje ljubavi za ljude. Jer ako nekoga mrzim, jao meni. Tako se ljudi koje volim samo množe oko mene, a ako sam u opasnosti, Ti si, Isuse, moj Branitelj.

Ljubi me i dalje onako kako me ljubiš, ne daj da se dugo srdim kad vidim nepravdu. Daj mi da vidim pravednost Tvoju u takvim okolnostima. Pomozi mojoj kritičnoj duši da iz svojih osobina nađe pozitivan put, da kritiziram puno manje, da budem blaga i da moja kritika, koju si mi udijelio, bude kritika stvari i pojava, a ne kritika ljudi. Daj mi da ne prosuđujem ljude nego dobročinstva. Ljudi imaju toliko dobroga u sebi, imaju dobra djela iza sebe, u svojoj prošlosti i najveće dobro koje imaju jest njihov život koji si im podario besplatno.

Čovjek je u biti veoma dobar, ali je đavao na ljudima koji obilazi neprekidno naokolo, gleda koga će proždrijeti.

Tvoja riječ je, Isuse, najveće blago koje postoji, ona je tako ljekovita.

Tebi je tako lako uzvratiti ljubavlju na Tvoju ljubav. Ti si Učitelj ljubavi za sve nas. Ti ljubiš sve ljude, Ti patiš zbog zločina koji se čine, Ti opraštaš zbog svoje velike ljubavi za nas.

Daj mi česticu te Tvoje snage ljubavi da i ja ne zazirem od ljubavi prema neprijateljima. Već si me naučio da one koji me povrijede blagoslivljam. Daj mi, molim, da me ne vrijeđaju. Da ne doživim kao uvredu svoje osobnosti ono što ljudi čine.

Vrlo je lako tada uvidjeti da su ljudi u zabludi, a kad je čovjek u zabludi, to nije zločin.

Dopusti mi da i ja zaslužim svoju nebesku plaću ljubeći sve ljude, ljubeći neprijatelja jer na taj način činim Tvoja čuda i na taj način čistim i perem dušu od samouništenja, od vlastita zla i neprijateljstva. Tako nisam više podijeljena i tako u meni više ne žive dvojica neprijatelja nego samo duša Tvoja, Gospodine, koja ljubi. 04.03.2023. 02:54

„Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15 Zakon zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka 16 te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. 17 I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, 18 jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. (Ef 2,14-18)”.