Nikad ostvarena prava

 

Žene su zadobile neko više mjesto u društvu u posljednje vrijeme.

No, one još uvijek nisu ostvarile svoja prava (a nikad ni neće) za koja su se borile nekada davno. Još uvijek primaju nižu plaću za isti posao, još uvijek ih nerado zapošljavaju ako su mlade „pa će otići na porodiljski dopust”, još uvijek su muškarci bolji kandidati za posao ako su oženjeni, još uvijek one žene koje dobiju posao su usamljene među muškim kolegama i trpe omalovažavanje kolega i tako redom.

„Dan žena” je malo izlizani praznik u doba kad mnogi tvrde da su žene, i muško i žensko, pa zalaze u ženske prostorije kao muškarci.

Jer, u krajnjem slučaju, muški mozak ostaje muški, a ženski mozak ostaje ženski, ma što oni tvrdili i bez obzira na njihova opredjeljenja.

Pripovijedalo se da žena, koja je majka, ima pravo na dodatne godine staža provedenoga na poslu. To je ostalo zaboravljena priča. Umjesto toga, izmislili su pravo da svi budu isti, po istim mjerilima i ta se priča do dana današnjega uspješno provodi u djelo.

Samo, ženski mozak ne izgleda baš da je to samostalno smislio nego to su zajedničke misli muških i ženskih.

Osim toga, muškarci često gledaju kako će se nekoj ženi ugnijezditi radi kvalitetnijega života, kako bi imali vremena za svoj posao i razvoj svoje karijere i radije ulažu sredstva da uvećaju svoje bogatstvo i moć dok se ženina plaća troši za svakodnevan život obitelji. Umjesto da se ženama olakšaju teški i odgovorni životni zadaci, žene su još više natovarili obavezama. A tko to? Ovo suvremeno i napredno društvo u kojemu su upravitelji muškarci koji imaju zadnju riječ, i stručnjaci koji su uglavnom pozvani muškarci da daju mišljenje upraviteljima. Čak postoje muški eksperti za ženska pitanja, ni tu se žene ne sluša.

A ženski su mozgovi takvi, oni prihvaćaju muška mišljenja još od pradavnina, usvajaju muške preporuke i ponekad se pitaju kako se toga nisu same sjetile, kao, na primjer, pravo da budu vlasnice svoga tijela. Muškarcima nije potrebno pravo da budu vlasnici svoga tijela iako je očigledno da ne vladaju svojim mozgovima uspješno sa svojim osjećajima i hormonima.

Također, to pitanje abortusa kao da se ne odnosi na glavnog počinitelja, muškarca, nego je samo ženska briga. Muškarac zavede ženu i tvdi da je ona zavodnica jer je – žena, žena k'o žena, a ne misli na svoja muška prava i odgovornosti, često uvjerava na razne načine žene da je sasvim ozbiljan prema njima. I, kada se žena razočara jer žena je osjećajno i nemoćno biće, još mora odgajati dijete, a nema snage progoniti muškarca radi uzdržavanja. Naravno, to ne vrijedi uvijek, ali je najčešće scenarij takav. To je stvarnost, to je većina koja se sramežljivo povuče i šuti.

Mišljenje da bi se žene ipak morale čedno odijevati ili barem da ogrnu nešto na sebe, sasvim je na mjestu. Ali muškarac pod stresom uvijek će dobro primijetiti naivnu i nemoćnu ženu koja živi u oblacima i koju je lako prevariti ili zavesti.

A žene? One su, dragi moji, oduvijek sramežljive, čak i one koje se „skidaju” pred kamerama, možda im je to najhrabriji poduhvat u životu. One samo žele pravo na drugačije dostojanstvo, na žensko dostojanstvo, a, kada uđu u bračne vode, požrtvovno šute i trpe radi djece, radi muževe karijere i radi mira u kući, i zbog ljubavi.

Jer žene zaista ljube i mogu muškarce u mnogim teoretskim pitanjima o životu podučavati. Žene ljube potpuno, od mozga do srca, od tijela do duše, od duha do prakticiranja, od glave do pete.

Ženu dijete neće uništiti, ona je već uništena prevarom muškarca i dijete će ju preporoditi kada postane majka. Nikakvo tlačenje pasivnu žensku snagu trpljenja ne može dokrajčiti, žene i dalje kvalitetnije i bolje žive, snalažljivije su u svim stvarima, ne zato što su inteligentne nego zato što znaju ljubiti. 08.03.2023. 10:17

„Nato Jahve, Bog, reče zmiji:
»Kad si to učinila,
prokleta bila među svim životinjama
i svom zvjeradi divljom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i zemlju jesti sveg života svog!

Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.« (Post 3,14-15)”.