Kralj patnje

 

Tuđe boli, muke i patnju čovjek ne može pojmiti ili razumjeti.

Čak i kada dvojica imaju slična iskustva patnje, ne mogu o njoj razmijeniti mišljenja, iskustva i ključne podatke.

No, među ljudima postoji sućut, suosjećanje, saučešće i svijest o tome da je patniku potrebna tolerancija, neka veća i to viša, što je patnja teža.

Mi, ljudi čak imamo i razvrstanu podjelu patnje na stupnjeve, jačinu, težinu i slično.

Patnja uvijek ima smisla, nikada nije nepotrebna, niti besmislena, ali dovodi ljude do očaja i beznađa. U tome se patnici još uče i strpljenju, naročito ako su vjernici jednoga jedinstvenoga Boga, posebno ako promatraju često patnju Boga, Gospodina našega Isusa Krista koji je jedino Božanstvo nad božanstvima i Bog nad bogovima, to jest jedini Bog koji pati. Pati zajedno s ljudima, pati pred ljudima, a također vjernici koji pate, čine to u Kristu. To je potrebno činiti jer patnja nije pasivna, ona je veoma aktivna ljudska borba kao što nam to pokazuje borba u patnji Isusa Krista.

Isus je prije svega ponizan Božji Sin, poslušan Bogu Ocu.

U svoju prijestolnicu Jeruzalem ulazi ponizno da nikome ne pada na pamet da ga poželi zakraljiti. Nitko ne želi kralja koji pati, nitko mu ne želi biti podanik jer bi morao također iskusiti patnju.

Naš Kralj Isus je, dakle, prije svega ponizan, poslušan i uzima na sebe odgovornost u beskrajnom obliku. Ako pokušamo ponizno živjeti i ponizno dočekati patnju, uvidjet ćemo da je podnošljivija. Svakome je barem približno jasno da će u životu patiti, prije ili kasnije.

Svaki vjernik zna da svojom patnjom pridonosi Kristovoj patnji čija je Muka i pashalno otajstvo spas od vječne smrti. Ionako patnika samo Bog može potpuno razumjeti, ali i okrijepiti.

Patnja je transcendentna u Gospodinu. Zbraja se i dijeli sa samim Bogom, ali i s Njegovim Sazivom, kršćanskom Crkvom, s Općinstvom svetaca.

Tko se opire bolima, patnji i mukama, podnaša više i jače, sve dok se ne preda u tim borbama kao onaj tko ne može pobijediti.

Naš Bog je Patnik, On je na križu. Ponizan je, a potom i oprašta svima sve. I sebi, i ljudima. Ne postoji ništa kod ljudi, ništa na ovom svijetu što naš kršćanski Bog Isus Krist ne poznaje. On zna za sva naša ljudska stanja, a obećava nam svima dioništvo u Njegovoj božanskoj naravi. To dioništvo počinje odmah i ovdje gdje se čovjek predaje kao vjernik, i to u slobodi izbora. I o nama, dakle, ovisi kako ćemo i koliko patiti, to je pitanje naše odluke. 31.03.2023. 20:09

Spasiteljski poziv

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« Mt 11,28-30